Povijest presađivanja kose: od ranih pokusa do suvremene FUE metode

Zašto je povijest presađivanja kose važna

Presađivanje kose ima dulju povijest nego što većina ljudi misli. Suvremeni zahvat, u kojem se pojedinačne folikularne jedinice premještaju sa zatiljka na prorijeđena područja, rezultat je više od stoljeća pokusa, pogrešaka i postupnog usavršavanja. Kad znate kako se tehnika razvijala, lakše je razumjeti zašto današnji rezultati obično izgledaju prirodnije nego prije nekoliko desetljeća i zašto kirurzi toliko govore o donorskoj kosi i folikularnim jedinicama.

U nastavku donosimo kratak pregled ključnih faza, od ranih laboratorijskih pokusa do tehnika koje se primjenjuju danas.

Rani pokusi u 19. stoljeću

Prvi zabilježeni pokusi presađivanja kose potječu s početka 19. stoljeća. Izvješća iz 1822. opisuju pokušaje premještanja kože s dlakom kod životinja. Ta su istraživanja bila daleko od liječenja ćelavosti, ali su pokazala važno načelo: koža s dlakom može se premjestiti na drugo mjesto, a dlaka može nastaviti rasti.

Desetljećima je ta ideja ostala zanimljivost eksperimentalne kirurgije. Još se nije razumjelo zašto kosa ispada kod nasljedne ćelavosti, a nije postojao ni pouzdan način da se predvidi hoće li presađena kosa preživjeti.

Pioniri u Japanu: prva kirurška obnova kose

Važno poglavlje napisano je u Japanu u prvoj polovici 20. stoljeća. Japanski liječnici, među njima Masao Sasakawa, Hajime Tamura i Shoji Okuda, opisali su svoje operacije kirurške nadoknade kose.

Okudin rad smatra se osobito važnim. Godine 1939. objavio je opis presađivanja malih okruglih graftova kože s dlakom, veličine otprilike od 1 do 5 mm, radi obnove kose na vlasištu, obrvama i brkovima. Radio je uglavnom s pacijentima koji su kosu izgubili zbog ožiljaka, opeklina ili prirođenih stanja. Tamura je kasnije opisao primjenu još manjih graftova, pristup koji je najavio mnogo kasniji razvoj.

Budući da su ti radovi objavljeni na japanskom i pojavili se u vrijeme Drugoga svjetskog rata, u Europi i Americi dugo su ostali gotovo nepoznati.

Norman Orentreich i načelo donorske dominacije

Prekretnica u liječenju uobičajene ćelavosti dogodila se 1959., kad je američki dermatolog Norman Orentreich objavio rad o konceptu donorske dominacije. Pokazao je da kosa uzeta sa stražnjeg dijela i sa strana glave, područja koje je obično otporno na androgenetsku alopeciju, u pravilu zadržava svoja svojstva nakon premještanja na ćelavo područje.

Drugim riječima, presađeni folikul ponaša se u skladu s mjestom s kojeg je uzet, a ne s mjestom na koje je postavljen. To načelo i danas je temelj presađivanja kose. Ono objašnjava i zašto zahvat toliko ovisi o kvaliteti i veličini donorskog područja.

Orentreich je koristio okrugle punch graftove promjera nekoliko milimetara, od kojih je svaki sadržavao mnogo dlaka. Često ga nazivaju ocem suvremenog presađivanja kose.

Doba čepova i prijelaz na manje graftove

Sljedeća dva desetljeća standardna tehnika bili su punch graftovi, često nazivani čepovima. Kosa je iz njih rasla, ali budući da je svaki graft sadržavao čuperak dlaka, rezultati su mogli izgledati neprirodno, osobito uz liniju kose. Karakterističan izgled „kose lutke” iz tog razdoblja jedan je od razloga zašto je presađivanje kose nekoć imalo loš glas.

Tijekom 1980-ih kirurzi su sve češće radili s manjim minigraftovima i mikrograftovima. To je omogućilo mekše linije kose i postupniji prijelaz, iako su se graftovi i dalje rezali bez obzira na prirodno grupiranje dlaka.

Folikularna jedinica

U 1980-ima istraživači su opisali folikularnu jedinicu: prirodnu skupinu od jedne do četiri dlake koje rastu zajedno, s pripadajućim žlijezdama lojnicama i malim mišićem. To je zapažanje promijenilo način na koji su kirurzi razmišljali o graftovima. Ako kosa prirodno raste u tim malim skupinama, najprirodniji rezultat trebao bi dati presađivanje neoštećenih jedinica.

Presađivanje folikularnih jedinica i pojava FUE metode

Sredinom 1990-ih kirurzi Robert Bernstein i William Rassman formulirali su koncept presađivanja folikularnih jedinica. Predložili su da se kosa premješta u istim malim skupinama u kojima prirodno raste, a ne u većim komadima kože. U početku se to radilo tako da se s donorskog područja uklonila traka kože i pod povećanjem podijelila na folikularne jedinice, što je metoda danas poznata kao FUT.

Na istoj su ideji kirurzi razvili vađenje folikularnih jedinica, odnosno FUE. Kod FUE metode pojedinačne folikularne jedinice uzimaju se izravno iz donorskog područja vrlo malim punchevima, obično promjera manjeg od milimetra, pa nema linearnog ožiljka. Tehnika je opisana u medicinskoj literaturi početkom 2000-ih i postupno je postala jedna od najraširenijih metoda.

Presađivanje kose danas

Suvremena obnova kose spaja te ideje s boljim povećanjem, finijim instrumentima i pažljivijim planiranjem. Implanteri u obliku olovke, koji se koriste u DHI tehnici, omogućuju da se graftovi postave izravno u kožu uz preciznu kontrolu kuta i dubine. U nekim klinikama pri vađenju mogu pomoći i sustavi uz pomoć robota. Kirurzi također više pažnje posvećuju oblikovanju linije kose, preživljavanju graftova izvan tijela i dugoročnom očuvanju donorskog područja.

U današnjoj praksi FUE se obično primjenjuje kod androgenetske alopecije, a kombinirani pristup FUE i DHI može se primijeniti i kod androgenetske alopecije i za zgušnjavanje. Izbor uvijek ovisi o obrascu gubitka kose, donorskom području i ciljevima pacijenta, a donosi ga kirurg nakon pregleda.

Vrijedi zapamtiti i ono što je povijest pokazala: presađivanje premješta postojeću kosu, ne stvara novu i ne zaustavlja proces gubitka kose koji je u podlozi. Mnogim je pacijentima potreban i medicinski plan za očuvanje vlastite kose. Više o samom zahvatu možete pročitati na stranici o presađivanju kose.

Konzultacija u City Medical Centreu

City Medical Centre radi s pacijentima iz inozemstva. Prva konzultacija je besplatna i može se održati online: pošaljite fotografije kose i donorskog područja i postavite sva pitanja o suvremenim tehnikama i o tome što one realno mogu postići u vašem slučaju. Liječnik procjenjuje vašu situaciju i navodi cijenu, koja se zatim utvrđuje ugovorom. Osobni koordinator uz vas je od prve poruke do kraja oporavka, a fotografije i pitanja možete poslati i putem WhatsAppa. Više saznajte na stranici o presađivanju kose.

Česta pitanja

Tko se smatra ocem suvremenog presađivanja kose?

Tu titulu obično nosi američki dermatolog Norman Orentreich. Godine 1959. opisao je donorsku dominaciju, načelo prema kojem kosa uzeta sa stražnjeg dijela i sa strana glave zadržava otpornost na androgenetsku alopeciju i nakon presađivanja na ćelavo područje.

Što je donorska dominacija?

To je zapažanje da se presađeni folikul ponaša u skladu s područjem s kojeg je uzet, a ne s područjem na koje je postavljen. Kosa iz otporne donorske zone nakon presađivanja obično nastavlja rasti, zato je donorsko područje toliko važno.

Zašto su rana presađivanja kose izgledala neprirodno?

Rane tehnike koristile su velike okrugle punch graftove, odnosno čepove, od kojih je svaki sadržavao čuperak dlaka. Postavljeni u redove, osobito uz liniju kose, mogli su stvoriti čupav izgled. Prijelaz na manje graftove, a zatim na folikularne jedinice učinio je rezultate znatno prirodnijima.

Kada se pojavila FUE metoda?

FUE je proizašao iz koncepta folikularnih jedinica razvijenog u 1990-ima, a u medicinskoj literaturi opisan je početkom 2000-ih. Umjesto uklanjanja trake kože, pojedinačne folikularne jedinice vade se vrlo malim punchevima, pa ne ostaje linearni ožiljak.

Zaustavlja li suvremeno presađivanje kose gubitak kose?

Ne. Presađivanje preraspoređuje postojeću kosu iz donorskog područja, ali ne liječi uzrok gubitka kose. Vlastita kosa može se i dalje prorjeđivati, pa liječnik često preporučuje i plan za njezino očuvanje, o kojem se odlučuje nakon pregleda.