Historija presađivanja kose: od ranih eksperimenata do savremene FUE metode

Zašto je historija presađivanja kose važna

Presađivanje kose ima dužu historiju nego što većina ljudi misli. Današnji zahvat, u kojem se pojedinačne folikularne jedinice premještaju sa zadnjeg dijela glave na prorijeđena područja, rezultat je više od stoljeća eksperimenata, grešaka i postepenog usavršavanja. Kada znate kako se tehnika razvijala, jasnije je zašto današnji rezultati obično izgledaju prirodnije nego ranijih decenija i zašto hirurzi toliko govore o donorskoj kosi i folikularnim jedinicama.

U nastavku je kratak pregled ključnih faza, od ranih laboratorijskih eksperimenata do tehnika koje se danas koriste.

Rani eksperimenti u 19. stoljeću

Prvi zabilježeni eksperimenti s presađivanjem kose potiču s početka 19. stoljeća. Izvještaji iz 1822. godine opisuju pokušaje premještanja kože s dlakom kod životinja. Te studije bile su daleko od liječenja ćelavosti, ali su pokazale važan princip: koža s dlakom može se premjestiti na drugo mjesto, a dlaka može nastaviti rasti.

Decenijama je ta ideja ostala zanimljivost eksperimentalne hirurgije. Još se nije razumjelo zašto kosa opada kod nasljedne ćelavosti, a nije postojao ni pouzdan način da se predvidi hoće li presađena kosa preživjeti.

Pioniri u Japanu: prvo hirurško obnavljanje kose

Važno poglavlje napisano je u Japanu u prvoj polovini 20. stoljeća. Japanski ljekari, među njima Masao Sasakawa, Hajime Tamura i Shoji Okuda, opisali su svoje operacije hirurškog nadomještanja kose.

Okudin rad smatra se posebno značajnim. Godine 1939. objavio je opis presađivanja malih okruglih graftova kože s dlakom, veličine otprilike 1 do 5 mm, radi obnavljanja kose na glavi, obrvama i brkovima. Radio je uglavnom s pacijentima koji su kosu izgubili zbog ožiljaka, opekotina ili urođenih stanja. Tamura je kasnije opisao upotrebu još manjih graftova, pristup koji je najavio razvoj koji će uslijediti mnogo kasnije.

Budući da su ti radovi objavljeni na japanskom i da su se pojavili u vrijeme Drugog svjetskog rata, u Evropi i Americi dugo su ostali gotovo nepoznati.

Norman Orentreich i princip donorske dominacije

Prekretnica u liječenju uobičajene ćelavosti došla je 1959. godine, kada je američki dermatolog Norman Orentreich objavio rad o konceptu donorske dominacije. Pokazao je da kosa uzeta sa zadnjeg dijela i sa strana glave, područja koje je obično otporno na androgenu alopeciju, uglavnom zadržava svoja svojstva i nakon premještanja na područje koje ćelavi.

Drugim riječima, presađeni folikul ponaša se u skladu s mjestom odakle je uzet, a ne s mjestom gdje je postavljen. Ovaj princip je i danas temelj presađivanja kose. Objašnjava i zašto zahvat toliko zavisi od kvaliteta i veličine donorske zone.

Orentreich je koristio okrugle punč-graftove od nekoliko milimetara, od kojih je svaki sadržavao mnogo dlaka. Često ga nazivaju ocem savremenog presađivanja kose.

Doba čepova i prelazak na manje graftove

Naredne dvije decenije punč-graftovi, često nazivani čepovima, bili su standardna tehnika. Kosa je iz njih rasla, ali budući da je svaki graft sadržavao čuperak dlaka, rezultati su mogli izgledati neprirodno, naročito uz liniju kose. Karakterističan izgled „kose lutke“ iz tog perioda jedan je od razloga zbog kojih je presađivanje kose nekada imalo loš glas.

Tokom osamdesetih godina hirurzi su sve češće radili s manjim minigraftovima i mikrograftovima. To je omogućilo mekše linije kose i postepeniji prelaz, iako su se graftovi i dalje rezali bez obzira na prirodno grupisanje dlaka.

Folikularna jedinica

Osamdesetih godina istraživači su opisali folikularnu jedinicu: prirodnu grupu od jedne do četiri dlake koje rastu zajedno, s pripadajućim žlijezdama lojnicama i malim mišićem. To zapažanje promijenilo je način na koji hirurzi razmišljaju o graftovima. Ako kosa prirodno raste u tim malim grupama, najprirodniji rezultat trebao bi se postići kada se one presade netaknute.

Presađivanje folikularnih jedinica i dolazak FUE metode

Sredinom devedesetih godina hirurzi Robert Bernstein i William Rassman formulisali su koncept presađivanja folikularnih jedinica. Predložili su da se kosa premješta u istim malim grupama u kojima prirodno raste, a ne u većim komadima kože. U početku se to radilo tako da se iz donorske zone ukloni traka kože i pod uvećanjem podijeli na folikularne jedinice, metodom koja je danas poznata kao FUT.

Na istoj ideji hirurzi su razvili vađenje folikularnih jedinica, odnosno FUE. Kod FUE metode pojedinačne folikularne jedinice uzimaju se direktno iz donorske zone vrlo malim punčevima, obično promjera manjeg od milimetra, pa ne ostaje linijski ožiljak. Tehnika je opisana u medicinskoj literaturi početkom 2000-ih i postepeno je postala jedna od najčešće korištenih metoda.

Presađivanje kose danas

Savremeno obnavljanje kose spaja ove ideje s boljim uvećanjem, finijim instrumentima i pažljivijim planiranjem. Implanteri u obliku olovke, koji se koriste u DHI tehnici, omogućavaju da se graftovi postave direktno u kožu uz preciznu kontrolu ugla i dubine. U nekim klinikama pri vađenju mogu pomoći i robotski sistemi. Hirurzi posvećuju i više pažnje oblikovanju linije kose, preživljavanju graftova izvan tijela i dugoročnom očuvanju donorske zone.

U današnjoj praksi FUE se obično koristi kod androgene alopecije, a kombinovani FUE i DHI pristup može se primijeniti i kod androgene alopecije i za zgušnjavanje. Izbor uvijek zavisi od obrasca gubitka kose, donorske zone i ciljeva pacijenta, a donosi ga hirurg nakon pregleda.

Vrijedi zapamtiti i ono čemu nas je historija naučila: presađivanje premješta postojeću kosu, ne stvara novu i ne zaustavlja sam proces opadanja kose. Mnogim pacijentima potreban je i medicinski plan za očuvanje vlastite kose. Više o zahvatu možete pročitati na stranici o presađivanju kose.

Konsultacija u City Medical Centreu

City Medical Centre radi s pacijentima iz inostranstva. Prva konsultacija je besplatna i može biti online: pošaljite fotografije kose i donorske zone i postavite sva pitanja o savremenim tehnikama i o tome šta one realno mogu postići u vašem slučaju. Ljekar procjenjuje vašu situaciju i navodi cijenu, koja se zatim utvrđuje ugovorom. Lični koordinator je uz vas od prve poruke do kraja oporavka, a fotografije i pitanja možete poslati i putem WhatsAppa. Više saznajte na stranici o presađivanju kose.

Česta pitanja

Ko se smatra ocem savremenog presađivanja kose?

Tu titulu obično nosi američki dermatolog Norman Orentreich. On je 1959. godine opisao donorsku dominaciju, princip po kojem kosa uzeta sa zadnjeg dijela i sa strana glave zadržava otpornost na androgenu alopeciju i nakon presađivanja na područje koje ćelavi.

Šta je donorska dominacija?

To je zapažanje da se presađeni folikul ponaša u skladu s područjem iz kojeg je uzet, a ne s područjem u koje je postavljen. Kosa iz otporne donorske zone obično nastavlja rasti i nakon presađivanja, zato je donorska zona toliko važna.

Zašto su rana presađivanja kose izgledala neprirodno?

Rane tehnike koristile su velike okrugle punč-graftove, odnosno čepove, od kojih je svaki sadržavao čuperak dlaka. Poredani u redove, naročito uz liniju kose, mogli su stvoriti čupav izgled. Prelazak na manje graftove, a zatim na folikularne jedinice, učinio je rezultate znatno prirodnijim.

Kada se pojavila FUE metoda?

FUE je proistekla iz koncepta folikularnih jedinica razvijenog devedesetih godina, a u medicinskoj literaturi opisana je početkom 2000-ih. Umjesto uklanjanja trake kože, pojedinačne folikularne jedinice vade se vrlo malim punčevima, pa ne ostaje linijski ožiljak.

Da li savremeno presađivanje kose zaustavlja opadanje kose?

Ne. Presađivanje raspoređuje postojeću kosu iz donorske zone, ali ne liječi uzrok gubitka kose. Vlastita kosa može se i dalje prorjeđivati, pa ljekar često preporučuje i plan za njeno očuvanje, o kojem se odlučuje nakon pregleda.